“Investicijski zaobilazak” proizvođača djela trajnih vrijednosti?
Ovako to krene: dragi autori/producenti, javite se nadležnim tijelima koja će razmotriti vaš projekt. Nadalje, prošao vam je rok. Žao nam je, nemamo više sredstava u budžetu. Onda ideš Fondu za razvoj neovisne produkcije (ne postoji, ali za ovaj blog ćemo ga tako nazvati) ili kod „velikih banaka”, koji kažu: “Nema sredstava, nije nam u budžetu. Prerizično nam je”. Nas ne pitajte za financiranje, već smo dali drugima itd. itd.
Istina je sasvim drugačija – sredstava ima, samo možda treba promijeniti pristup projektu. To znači da treba dobro istražiti, proučiti, pripremiti projekt, kao i svaki drugi – i krenuti. Krenuti na put „kreativnog prikupljanja sredstava“ za vaš “životni uradak”.
Jesu li investitori spremni za nešto “drugačije”?
Je li to moguće? Mislim da je, samo što u Hrvatskoj ili regiji još uvijek postoji „skepsa/strah“ od ulaganja u nešto kreativno, filmsko, dokumentarno, baš u onaj proizvod dugotrajne vrijednosti, bez obzira na rizike. Danas je menadžmentu izazov isplatiti plaću svaki mjesec za 50 zaposlenih. Izgubiti kupca je isto rizik, zar ne? Povećani troškovi struje i plina može “urušiti vaše poduzeće”. Sve je to rizik kojeg trebamo osvijestiti i njime upravljati. Ima li mjesta za investicije u proizvode trajnih vrijednosti? Mislim da ima. Dokumentarac ili igrani film je vrijednost koja nema promjene mjesec za mjesec. On se može ponuditi svima i prilagoditi svima. Samo to trebamo osvijestiti.
Software za booking hotela ili igrice ili dokumentarac? Isti je rizik
A onda se okrećemo i pitamo iste te fondove ili privatne ulagače: koja je razlika, u kreativnom smislu, kad netko proizvodi igrice (npr. Nanobit (proizvođač igrica za gaming industriju)) ili proizvodi aplikacije za plaćanje putem mobilnog uređaja ili proizvodnja aplikacije koja pomaže djeci diljem svijeta u rješavanju matematičkih zadataka (npr. Photomath). Zašto postoji razlika “poimanja” tih industrija u odnosu na “industriju proizvodnje dokumentaraca ili filmova”?
U jednom i drugom slučaju, ono kreativno pronalazimo u “kreativcima” i ideji koje provode do kraja – završnog proizvoda u obliku filma ili dokumentarne TV serije. Princip je isti: kreator osmisli scenarij (isto kao i igricu ili algoritam za računanje matematičkih zadataka), nakon toga netko angažira kreativno osoblje (montažeri, snimatelji, digitalci, asistente režije …isto kao i kod angažiranja developera, frontend, backend developeri, sales representatives ili svi oni koji prodaju proizvod drugima). Dokumentarac i film je proizvod koji se prodaje drugima, zar ne? Vrijede ista “prodajna pravila”.
Zašto ne napraviti “hype” u proizvodnji dokumentaraca i filmova?
Postoji „veliki hype“ u Hrvatskoj (što je super i pozdravljam (hype trenutno znači: zaljubljenost u ICT i software industriju) izainteresiranost investitora u ICT industriju, industriju hrane, zdravstvo, spajanju i prodaji trgovačkih lanaca prodaji trgovačkih lanaca, dok je npr. proizvodnja i stvaranje visokokvalitetnih dokumentaraca ili filmova, za sada ispod radara u “investitorskom miljeu”. Zašto?
Pa jednostavno je: ulagači i fondovi rizičnog kapitala ili private equity fondovi razumiju industrije u kojima se “dobro osjećaju”, a to je ICT industrija, industrija zdravstva, industrija zdrave hrane, dok se ova druga, kreativna industrija, zaobilazi, jer je: prerizična, previše ljudi radi koji previše troše, dugo traje i nema garancije da postoji kupac “kapitalnog djela” na nekom tržištu. Tu postoji nerazumijevanje i nedovoljno uloženog vremena u davanje “kvalitetnog feedbacka s tržišta”se varaju.
Business plan je isti za sve – nije li?
Postoje neki, mlađi producenti/autori/kreatori nečeg novog, a koji znaju “do detalja” napraviti troškovnik, organizirati ljude za set, angažirati pravnike i računovođe, i provesti ideju u djelo. Na kraju, sve je to proizvod ili usluga. Nema razlike. Razlika je samo u percepciji i strahu onih koji bi možda trebali obratiti pozornost na takve i dati im priliku.
Taj strah od ulaganja ne mora biti toliki jer postoji veliki kreativni dio ljudi/industrije koji nešto stvaraju, svakodnevno, razrađuju troškovnike, gledaju kako nepotrebne troškove izbaciti iz svojih poslovnih planova (kao da se pripremaju za investiciju u halu koja proizvodi madrace za Europsko tržište).
U samoj kreativnoj fazi ipak razmišljaju kome je namjenjen taj proizvod i kome se „taj proizvod – dokumentarac ili flm” može prodati, a kome, možda, ponuditi u ko-produkciju te kako marketinškim metodama ostvariti širu dodanu vrijednost za sve zainteresirane sponzore ili investitore.
Jesu li isto vrijedni dokumentarac, čips, software za instant plaćanje ili Vegeta?
Smatram da je hvalevrijedno saslušati takve kreativce i projekte i tek nakon toga donositi zaključke o financiranju ili ulaganju u projekte trajne vrijednosti.
Često ti kreativci/autori/producenti ulože sve što imaju u projekt, dolaze u banku “po sredstva za proizvodnju” i bivaju odbijeni, jer “banke ne financiraju rizične projekte“. A ŠTO JE DANAS RIZIČAN PROJEKT ili PROIZVOD ili USLUGA?
Znamo da 8 od 10 startup-ova propadne iako imaju dobru ideju, nemaju dobar tim i realizaciju. Koliko sredstava je npr. uloženo u hrvatsku brodogradnju (namjerno spominjem ovaj slučaj) u posljednjih 20 godina? Zbog očuvanja socijalnog mira i zbog ljudi koji rade? Ti ljudi su davno otišli i snašli se na ovaj ili onaj način, a gdje je “ta milijarada kuna”. Stalno govore i računaju: što smo mogli s tih milijun kuna ili milijardu kuna. Pa neki znaju, samo ih treba “dovući do stola i pitati za mišljenje”.
Dokumentarac – proizvod dugotrajne vrijednosti
A zašto ne bi netko iz “investitorske industrije” (nisu nužni samo fondovi, mogu biti i privatni ulagači” počeli razmišljati da je jedan TV dokumentarni serijal (od 4 ili 8 epizoda) proizvod dugotrajne vrijednosti, koji može plasirati Hrvatsku na totalno drugu kartu – onu da je “Hrvatska zemlja vrhunskih IT-jevaca i producenata dokumentarnih i/ili igranih filmova”. Dobro zvuči? Meni da, a o samoj promociji Hrvatske u tom smislu neću niti spominjati.
Neovisni filmaši (oni koji nisu pod palicom “zavisnih dirigenata”) koji žele privući investitore u svoje dokumentarne ili igrane filmske projekte, moraju kombinirati više elemenata i donijeti pametne odluke u vezi financiranja dokumentarca ili igranog filma, kasnije za distribuciju i prodaju istih.
Neovisno financiranje filmova i dokumentaraca
Tražite li financiranje neovisnog filma za svoj filmski ili dokumentarni projekt?
Postoji puno načina za dobivanje financiranja za vaš dokumentarac ili film te će se različit projekt svidjeti različitim vrstama financijera iz različitih razloga. Vi se morate dobro pripremiti i znati kome će se što svidjeti.
PRVI korak je shvatiti KOME će se svidjeti vaš tip projekta. Dokumentarni film o životinjama u Africi privući će sasvim drugačijeg financijera od recimo romantične komedije u Danskoj ili dokumentarnog TV serijala o vinima u nekoj zemlji.
DRUGI korak je shvatiti ZAŠTO bi vam financijer dao novac. Što ONI imaju od toga?
Modeli financiranja dokumentarca ili filma
DONATORI
- Kod donatora, svaki novac koji vam daju je POKLON i nemaju očekivanja da ćete taj novac i vratiti. Zašto bi ljudi to radili?
- U snimanju dokumentarnih filmova poznato je da dokumentarci rijetko donose profit, ako je loše snimljen ili pripremljen bez nekih istraživanja ili potencijala rasta i prodaje. Dakle, jedini način na koji će to biti napravljeno je da ljudi doniraju svoje vrijeme i/ili novac
- Donatori uzlažu najviše u male nezavisne filmske projekte
- Netko bi mogao biti motiviran donirati vašem projektu ako je duboko povezan s pričom ili želi podržati vas, producenta, redatelja (ili nekoga drugog uključenog u vaš projekt) ili jednostavno želi podržati ili sudjelovati u umjetničkom projektu kako bi se stvorila prava umjetnička vrijednost.
INVESTITORI
- Oni pak gledaju na vaš projekt iz svih „uglova“ i nemaju svi istu agendu o željenom povratu u nekom vremenskom razdoblju. Oni na vaš dokumentarac ili film gledaju kao na bilo koji drugi poslovni projekt (što je i dobro, tako to treba biti),
- Nadaju se da će ulaganjem svojih sredstava u vaš dokumentarac ili film ne samo vratiti početnu investiciju, već i ostvariti DOBIT,
- Filmska i dokumentarna industrija je vrlo rizična investicijska igra, ali uz visoke mogućnosti povrata na uloženo. Bitno je sve dobro pripremiti. Kao da radite investicijsku studiju za bilo koji poslovni projekt.
Pripremi troškovnik, biznis plan i pokaži ljude – zar nije isto kod svih projekata?
Za bilo koju vrstu financiranja nezavisnog filma ili dokumentarca, trebat će vam ili poslovni plan (za investitore) ili dokumentarni prijedlog (za donatore). Ako smatrate da imate ideju za dokumentarni film koji bi mogao postati veliki hit i možete ga prodati na različitim streaming platformama (npr. Netflix, HBO, Apple TV, Amazon TV…) razmislite o “Modelu investitora” kao načinu prikupljanja sredstava za svoj projekt. Ukoliko želite svoju dokumentarni ili igrani film preseliti na digitalne platforme (npr. preko kojeg će se zahvaćati šira publika – Podcasti, vodcasti i sl.), prezentirati investitorima, MORATE imati poslovni plan.
Imati “sjajnu ideju”, i samo to, neće vam uspjeti. Ulagači žele vidjeti stvarne brojke i žele znati kako ćete im zaraditi novac ili vratiti uloženo.
Mogućnosti financiranja neovisnog dokumentarca ili filma
- Samofinanciranje – uložite svoju ušteđevinu ili tražite kredit u poslovnoj banci. Morate se nekako dokazati! Ovo je često jedina opcija za “filmaše početnike” bez iskustva i bez referenci s drugih filmova, dokumentaraca ili projekata u kreativnoj industriji.
- Prijatelji i obitelj – kad prvi put snimate dokumentarce ili filmove, često su vam najbliži najspremniji pomoći. Nakon što dokažete svoje vještine, oni izvan vašeg osobnog kruga bit će spremniji podržati vas.
- Potpore za snimanje filmova – možemo ga „provući“ pod model “donacije” i vrlo je uobičajena metoda prikupljanja sredstava za dokumentarce. Zaklade, velike i male, financirat će vaš projekt ako projekt ima „glavu i rep“. Budite spremni ispuniti papirologiju i pripremiti prijedlog. Obično su potpore rezervirane za iskusniji tim ili obećavajućeg filmaša koji dolazi kao dokazani profesionalac.
- Crowdfunding – ova vrsta financiranja neovisnog filma ili dokumentarca uključuje okupljanje “više interesnih skupina“ – tzv. „grupno financiranje“ vašeg projekta ili barem nekog njegovog dijela.
- Organizirajte kućnu zabavu za prikupljanje sredstava – ovo je sjajan način da se zabavite, skrenete pažnju na svoj projekt i prikupite nešto novca za svoj dokumentarac ili film. Budite otvoreni i strastveni u prezentaciji projekta. Nemojte previše „umarati” prijatelje svojim zahtjevima.
- Poslovna/korporativna sponzorstva – različita poduzeća rado će pomoći u financiranju vašeg dokumentarca ili filma u zamjenu za sponzorski dodatak na početku/kraju vašeg dokumentarca ili filma. Zamišljeno je da poduzeća „osjete“ kako im suradnja s vama donosi više benefita od uloženog. Na taj način neki od njih žele postići društveno odgovorno poslovanje. Možda žele biti dio tima za razvoj kreativne industrije.
- Privatni ulagači – ova opcija je najefikasnija za proizvodnju dokumentaraca ili filmova koji imaju potencijal ostvariti profit. Investitori će „posuditi“ novac za projekt s očekivanjem da će se taj novac dobro uložiti i da će ostvariti povrat.
- Negativni ugovor o preuzimanju – sve se rjeđe koristi, ali nije neubičajeno. Odnosi se na financiranja u kojima se uključuju aktivnosti nagovaranja distributerske tvrtke da kupi distribucijska prava vašeg dokumentarca ili filma prije snimanja. To obećanje kupnje najčešće se koristi se kao kolateral za banku da vam da kredit.
- Financiranje od strane studija – ponekad će studio financirati dokumentarni ili filmski projekt i zadržati vas kao producenta ili kupiti projekt od vas.
Zato, ova kreativna industrija nije nimalo drugačije od drugih industrija. Ima svoje kreativce (pa CEO velike korporacije je isto kreativac, zar ne), ima svoj tim (montažeri, snimatelji, digitalci, PR-ovci, animatori – kao i kod svakog poduzeća: postoji voditelj nabave, logistike, prodaje, financija. I jedni i drugi stvaraju nešto – bilo da se zove dokumentarac, keksi s čokoladom, igrice, vijci za metalnu industriju, čips ili igrani film. Svi imaju završni proizvod kojeg nekome žele prodati. Sve to možemo nazvati: “proizvodi nastali u kreativnoj radionici”.
High risk, high return – san ili java?
Postoji velika razlika u pristupu kreativnih investitora i tradicionalnih investitora. Tradicionalni investitori razumiju i žele financirati tradicionalne projekte, one s malo ili nimalo rizika. Žele da osiguraš dugoročne ugovore i hipoteku. Tu i kreće razlika kreativnih investitora i tradicionalnih investitora. Kreativni investitori žele veći rizik jer vide i veći povrat na uloženo.
Kreativni investitori su spremni s vama podijeliti taj rizik, a da ne očekuju odmah povrat na uloženo. Oni procijenjuju da dobrim pristupom tržištu i kupcima vrlo “lako” može nadmašiti ono što su uložili. Samo treba biti fokusiran.
Tko garantira za velika proizvodnja turbina, sklopki za elektro industriju ili proizvodnja čipsa neće propasti u roku 5 godina ako „Kreativni CEO“ ne zabrlja nešto? To su ipak samo tablice koje su orijentir gdje hoćemo ići. Ali nisu garant.
Smatram da treba pričati o ovoj temi, treba uvjeravati da ima super kreativnih ljudi u Hrvatskoj i treba ići od fonda do fonda, banke do banke, investitora do sponzora i „zakačiti ih“ za vaš projekt, koji mora biti stratesven, emotivan, pitak u gledanju i slušanju, vizualno savršen. Isto kao i svi proizvodi koje kupujete u trgovinama, zar ne?