Kognitivni pristup u poslovnom odlučivanju

Što je to kognicija?

Kognicija, kognitivni pristup, pa tako i odlučivanje, kao jedan od elemenata, ima subjektivistički karakter, bilo da je promatramo kao jedinstvenu ili u društvenom kontekstu. Tome svjedoči i dominantan metodološki pristup istraživanju u području menadžerske i organizacijske kognicije, koji se temelji na mapiranju razmišljanja pojedinca ili određene skupine (Eden, Ackermann, 1998.).

Paradigma menadžerske i organizacijske kognicije

Sam proces donošenja odluka usko je povezan sa samim karakteristikama organizacije koja se promatra i ulogom pojedinca ili donositelja odluka u toj organizaciji. Na taj način i samo istraživanje koje bi se provelo ima mjesta oko problema donositelja odluka i načina poslovnog odlučivanja (Hruška, 2011.).

Učinkovitost u odlučivanju je povezana s načinom na koji menadžeri prilagode svoje kognitivne sposobnosti u stil radnih uvjeta.

Kognitivna teorija (CT), postavlja jednodimenzionalni kontinuum kognitivnih stilova usidrenih po intuiciji i analizi.

Pojašnjenja i razlike možemo svesti na:

  • razlike između intuicije, heuristike i racionalnosti, s jedne strane,
  • procjenu opsega različitih kognitivnih stilova, s druge strane.

Sam doprinos u razumijevanju može pomoći u razlučivanju i donošenju određenih zaključaka o načinu odlučivanja u organizacijama, kao i uloga samog pojedinca na određenoj razini.

I sama definicija odlučivanja koja kaže da je „odlučivanje kognitivni proces odabira između više ponuđenih mogućnosti. Kao temeljni misaoni proces koji se sastoji od prepoznavanja i odabira između mogućih rješenja, akcije ili stava koji vode do nekog željenog stanja“.

Kognitivno donošenje odluka (CDM) je poput običnog odlučivanja, dakle, njegov model ne uključuje složene metode i numeričke proračune. Ono može uključivati ​​informacije o njima i o mogućnosti njihove primjene.

Valja istaknuti:

  • donošenje odluka gdje je nositelj jedan inteligentan entitet. U slučaju ljudi, taj dio se zove – osobna odluka,
  • kolektivno odlučivanje / kooperativno odlučivanje / skupina za donošenje odluka / socijalno odlučivanje – njen nositelj je skupina inteligentnih osoba koje surađuju.

Postupak odlučivanja i donošenja odluka

Postupak odlučivanja mora imati sljedeće faze:

  • identifikacija problema
  • definiranje ciljeva
  • donošenje preliminarne odluke
  • generiranje liste mogućih rješenja
  • evaluacija mogućih rješenja
  • odabir rješenja
  • provođenje odluke u praksi
  • praćenje izvršenja odluke

Socijalna psihologija je ključna za organizacijsku analizu. To je disciplina koja nije pod utjecajem klasične pogrešne pretpostavke kako veliki efekti podrazumijevaju velike razloge.

Pogled na odlučivanje kroz paradigmu kognicije bavi se malim razlozima koji postaju sve veći jer se provlače kroz klauzulne petlje događaja (Weick, 2001.).

Postoji li potreba za odlukom i što se zapravo želi postići s tom odlukom, krucijalan je moment procesa odlučivanja. Cijeli proces je fokusiran na pronalazak pravog značenja odluke, a ne na samu odluku (Drucker, 1999.).

Donositelji strateških odluka dobivaju uvid u konkurentsko okruženje. Nadalje, pokušavaju shvatiti dinamiku i resurse koje poduzeće stavlja u poziciju da ostvari konkurentsku prednost. Kognitivni pristup važan je dio u donošenju istih tih strateških odluka.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *