Krizni menadžment

Upravljanje rizicima

Krizni menadžment nije uvijek „promjena svega u poduzeću“. Ako provodimo krizni menadžment,  to ne znači da će doći do sveukupnih tektonskih promjena ili da će te promjene biti provedene na silu i u što kraćem roku.

Suština transformacije u tijeku kriznog menadžmenta je „promjena na bolje“, a ne „promjena svega“. Zbog toga se transformacija pojavljuje u raznim oblicima i na raznim nivoima.

Argus grupa može pružiti odgovarajuću pomoć u području:

• Upravljanje kriznim menadžmentom (za vrijeme krize, obično 6-12 mjeseci),
• Upravljanje smanjenjem ukupnih troškova poslovanja i povećanjem prihoda,
• Pomoć pri pronalasku novog, povoljnijeg sustava financiranja – da se prebrode financijski problemi (najčešće kratkoročno rješenje),
• Pomoć pri nagodbi s vjerovnicima – pomoć da poduzeće ne dođe do faze predstečaja ili stečaja.

Neizvjesnost je dio života, tako da je i poslovanje svakog poduzeća pod neizvjesnošću. Ona se pojavljuje zbog događanja na tržištu koja se ne mogu predvidjeti, politike, ekonomije i brojnih drugih razloga.

Upravljanje rizicima se odnosi na preventivno djelovanje i predviđanje događaja u budućnosti s ciljem minimiziranja mogućnosti nastanka krize. Upravljanju rizicima se sve više posvećuje pozornost.

Sama globalizacija, sve veća konkurentnost na tržištu te jačanje poduzetničkih aktivnosti, predstavljaju poticaje za razvoj ovog područja.

Upravljanje u kriznim uvjetima

U poslovanju poduzeća, kriza je sve ono što može prouzročiti iznenadnu i ozbiljnu štetu poslovanju, zaposlenima, ugledu i financijskim rezultatima poduzeća. Kriza može biti raznih vrsta, veličina i oblika. Krize mogu biti međusobno povezane i jedna može izazivati drugu ili više njih.

Kriza u malim i srednjim poduzećima može se definirati kao: „Nagla ili postupna negativna promjena ili neki iznenadni šok u poduzeću, a donosi ju neki ozbiljan problem izvana (ili iznutra) koji treba odmah riješiti“.

Aktivnosti koje krizni menadžment treba poduzeti kod planiranja komuniciranja u kriznoj situaciji su:

• Plan komuniciranja prije nastanka krize,
• Plan komuniciranja tijekom krize,
• Plan komuniciranja nakon krize.

Uspješno upravljanje krizom zahtijeva razumijevanje kako se nositi s krizom.

Postoje 3 faze u bilo kojem upravljanju krizama:

• Dijagnoza – analiza možebitnih signala i problema,
• Odabir strategije – upravljanje i plan aktivnosti nužni za ublažavanje simptoma krize,
• Provedba – upravljanje procesom promjene i stalno nadziranje njenog izvršenja

Da se ne bismo doveli do problema, moramo osvijestiti i uočiti prve znakove koji se mogu pojaviti i to u obliku gubitka tržišta (koji izaziva pad prihoda, gubitak postojećih kupaca te nemogućnost dobivanja novih kupaca), problema u proizvodnji kroz neispravan proizvod ili kašnjenja u isporukama, nedovoljno sirovine i materijala za proizvodnju, koja se reflektira na krajnji, finalni proizvod. Najočitiji problemi su oni financijske prirode – prekomjerno zaduživanje radi rasta ili nemogućnost refinanciranja postojećih, skupih obveza, krediti koji se ne mogu vraćati ili smanjenje prihoda koje onemogućava plaćanje obveza.

Problem novčanog toka ukazuje da nešto ne štima. Ako se dogodi poremećaj cash flow-a (novčanog toka), kriza je pokucala na vrata poduzeća, a da toga menadžment poduzeća nije svjestan.   

Nema ispravnog i jedinstvenog savjeta kako reagirati i prije nego kriza/recesija nastupi. Ipak, za sva poduzeća u krizi mogu vrijediti opća pravila brzog djelovanja:

1. djelujte brzo i fokusirano,
2. motivirajte ljude da izdrže teške trenutke (preuzmite ulogu lidera, motivatora i psihologa),
3. ponašajte se odgovorno (prema kupcima, dobavljačima, zaposlenima, bankama, državi),
4. savjetujte se s onima koji su krizu prošli i izašli iz nje još jači,
5. mislite dugoročno, kriza će ipak proći.

Javljali se znakovi ili ne, menadžment uvijek treba unapređivati poslovne procese i biti spreman na nagli i brzi udar krize, jer kriza sa sobom nosi dalekosežne posljedice.

Nužan je menadžment kontinuiranih promjena i unapređenja. Stavlja se fokus na kontinuitet. I kad je dobro, promjene su nužne. Jer kad jednom „opali“, izvana ili iznutra, bit će kasno.

Upravljanje troškovima

Ono što je zajedničko svim sudionicima u malom i srednjem gospodarstvu je smanjenje prihoda i povećanje troškova (za isti plasman proizvoda ili usluge sam više morao trošiti). Ugled na tržištu se brzo gubi, a znamo da ga je teško vratiti u kratkom roku.

Za hitno smanjenje troškova poduzeća, menadžment bi trebao koristiti sljedeće aktivnosti:

• prolongiranje otplate kredita i obveza (refinanciranje ako je moguće, uz niže naknade i cijenu kapitala),
• smanjenje nepotrebnog odljeva novca (stezanje remena do kraja),
• zaustavljanje projekata koji nisu neophodni (tzv. konzerviranje postojećih projekata)
• prodaja dijelova poduzeća koja nisu „core business“, prodaja nekretnina koja ne sudjeluju u ostvarivanju dodatne vrijednosti za poduzeće,
• smanjenje broja radnika (najgora mjera, ali nužna),
• zaustavljanje nepotrebnih grešaka u proizvodnom ciklusu.

Financijski menadžment 

Financijski menadžment je jedno od područja financija koje se bavi financijama poslovnih subjekata. Pojam financijski menadžment može se poistovjetiti s pojmovima korporativne financije, poslovne financije, financije poduzeća. Financijski menadžment se bavi stjecanjem, upravljanjem i raspodjelom resursa poduzeća.

Moguće je definirati tri tipa odluka financijskog menadžmenta:

1. odluke o investiranju – poslovi budžetiranja kapitala,
2. odluke o financiranju – raspored portfolia i pronalaženje najpovoljnijih načina financiranja,
3. odluke o upravljanju imovinom/održavanju likvidnosti.

Poslovne financije 

Jedna od važnih karakteristika poslovnih financija je multidisciplinarnost. Kod donošenja poslovnih odluka potrebno je uključiti računovodstvo, pravo, matematiku, bihevioralne znanosti i prema potrebi druge discipline.

Poslovne financije još se slikovito mogu nazvati i kralježnica poduzeća, jer se u području poduzeća koje pokrivaju financijski dio ipak donose odluke o financiranju, investiranju, proširivanju, spajanju poduzeća, a one zadiru u samu dubinu poduzeća i utječu na uspjeh ili propast istoga.

U doba kriza, ekonomskih i onih zdravstvenih, uz glavnog upravitelja u poduzeću (direktor, CEO), sve veću ulogu zauzima i glavni financijaš (CFO, direktor financija). On ne upravlja, kao što se još uvijek misli (pogotovo u SME segmentu) „samo financijskim tokovima“ ili „računovodstvom“. Njegova uloga sve više nadilazi samo upravljanje financijama društva. Njegova uloga je sve više strateška, vizionarska, ali i krizna.

Znamo kako se kaže: „u krizi se poznaju junaci“. E pa ti junaci su CFO-i, direktori financija, korporativni stručnjaci za upravljanje financijama organizacije (u širem smislu).

Poslovne financije dobivaju jednu drugu dimenziju, onu stratešku (uz već operativnu) koja sagledava i anticipira buduće novčane tokove i analizira sve elemente kako bi, kad kriza nastupi, društvo/organizacija bila što manje pogođena i distresirana.

Kontroling

Kod poduzeća s poteškoćama, vrlo često je moguće susresti uznemirene i nestrpljive menadžere koje slabo zanima pozadina nastanka krize u poduzeću, nego žele brza i jednostavna rješenja.

Ne treba zanemariti činjenicu da krizne situacije traže brzu i efikasnu reakciju. Naravno, kvaliteta ispred svega iako je vremena malo ili ga uopće nema.

Poslovna je kriza neplanirano i neželjeno razdoblje u poslovanju poduzeća ograničenog trajanja s različitim ishodima. Kontroling je stručna podrška menadžmentu koji, istraživanjem zadataka, instrumenata i informacijskog tijeka kontrolinga, može otkriti pripremljenost poduzeća na krizu.

Kontroling je, u krizi u kojoj se poduzeće našlo, stručna podrška menadžmentu; istraživanjem zadataka, instrumenata i informacijskog toka kontrolinga moguće je otkriti pripremljenost poduzeća na krizu. Podrazumijeva da je poslovni proces unutar poslovne organizacije uređen na način da prati sadašnje stanje, ali i procjenjuje buduće poslovanje poduzeća.

Proces kontrolinga se sastoji od četiri koraka:

• utvrđuje se način na koji se identificiraju događaji u poduzeću,
• ono je kontrolna jedinica koja uspoređuje informacije sa standardima u industriji,
• određuje standarde željenih rezultata,
• određuje izvršavanje akcija izmjene i naredbu šalje onomu tko je treba izvršit u samoj organizaciji.

Kontroling je filozofija upravljanja na bazi ekonomske logike racionalnosti, skup znanja koja su potrebna kako bi se na bazi bezbrojnih podataka iz poduzeća i izvan njega prikupio optimalan broj informacija koje su menadžerima neophodne za kvalitetno odlučivanje.

Jedno od ključnih pitanja (od osnivanja, preko organiziranja do stvarnog funkcioniranja kontroling funkcije u poduzeću) je pitanje shvaćanja svrhe i uloge kontrolinga od strane menadžmenta. Želi li menadžment poduzeća koristiti sve alate koji mu služe za što kvalitetnije upravljanje. Kontroling jest i bit će sve više „desna ruka“ direktorima, CEO-ima, ali i vlasnicima.