Spajanje i akvizicije poduzeća

Kako bi se izgradila konkurentnost na tržištima, poduzeća bi trebala razmotriti prednosti spajanja i akvizicije poduzeća, te suradnje s fondovima rizičnog kapitala.

Kontaktirajte nas

Argus grupa vam osigurava profesionalnu podršku za spajanje i akvizicije poduzeća, tj. transakcijskog procesa (bilo da kupujete ili prodajete poduzeće), a uključuje:

  • pronalazak i kontaktiranje potencijalnih investitora (u slučaju zastupanja prodavatelja)
  • pronalazak potencijalnih prilika za kupnju (u slučaju zastupanja kupca)
  • izradu transakcijske dokumentacije (informacijski memorandum, teaser, term sheet, Ugovor o tajnosti itd.)
  • vođenje i strukturiranje cjelokupnog procesa

Pomažemo vam da donesete što kvalitetniju odluku, a odnosi se na pitanja:

  • Koliko vrijedi Vaš biznis?
  • Kome uopće prodati poduzeće?
  • Na koji način prodati poduzeće?
  • Kako uopće provesti samu transakciju?
  • Treba li nam savjetnik za tu transakciju?
  • Koja vam je sve dokumentacija potrebna za taj proces?

S obzirom na odnose poduzeća u procesu, spajanja i pripajanja se mogu podijeliti na horizontalna, vertikalna i konglomeratska spajanja i pripajanja odnosno srodna i nesrodna spajanja i pripajanja:

  • horizontalna se spajanja odnose na poduzeća koja posluju u istoj djelatnosti. Riječ je o dotadašnjim konkurentima,
  • vertikalna se spajanja odnose na spajanja poduzeća koja imaju odnos kupac-prodavatelj,
  • konglomeratska spajanja se odnose na dijagonalna spajanja odnosno spajanja poduzeća različitih djelatnosti koja nemaju odnos kupac/prodavatelj.

Proces provođenja akvizicije, proces spajanja i pripajanja kod kupaca obično sadrži sljedeće korake:

  • Određivanje ciljeva transakcije
  • Analiza procijenjenih ekonomskih i financijskih dobitaka ostvarenih tom transakcijom
  • Formiranje tima koji će voditi proces spajanja i pripajanja
  • Provođenje due diligence analize odabranih kandidata
  • Inicijalni pregovori s ciljanim poduzećem
  • Procjena vrijednosti ciljanog poduzeća
  • Određivanje strukture transakcije
  • Osiguranje potrebnih financijskih sredstava za provođenje transakcije
  • Detaljni pregovori o cijeni transakcije
  • Obavještavanje manjinskih dioničara i trećih strana o transakciji
  • Provođenje svih zakonom propisanih priprema
  • Provođenje preostalih aktivnosti potrebnih za zaključenje ugovora
  • Provođenje zaključenja transakcije
  • Vođenje računa o obvezama nakon zaključenja transakcije
  • Provođenje integracije dvaju poduzeća.

 

Akvizicija – što je to?

Poduzeća koja žele opstati na tržištu u globaliziranom svijetu moraju se razvijati, a to je moguće na dva načina:

  • povećanjem prodaje putem razvoja novih proizvoda ili širenjem svoje distribucijske mreže i prodorom na nova tržišta,
  • drugi, brži način razvoja poduzeća je spajanje i pripajanje u kojem poduzeće dobiva nove proizvode i širi svoje tržište na nova područja.

Neki od pojmova koji se mogu javiti, a radi lakšeg razumijevanja su:

  • Preuzimanja trgovačkih društava (akvizicija) – jedno društvo preuzima drugo društvo tako da kupi poslovne udjele ili dionice od postojećih vlasnika.
  • Kupljeno poduzeće i dalje nastavlja poslovati, ali s novom vlasničkom strukturom.
  • Preuzimatelj može biti fizička osoba (postojeći ili novi menadžment) koji od vlasnika želi preuzeti poslovanje.
  • Spajanje trgovačkih društava – kad se dva ili više društava odluče spojiti u sasvim novo društvo. Na taj način, postojeća društva prestaju postojati.
  • Pripajanje trgovačkih društava – veće trgovačko društvo pripaja manje trgovačko društvo. Nakon toga, kupljeno društvo prestaje postojati, a preuzimatelj postaje veće društvo s uvećanom imovinom, ali i obvezama.

Današnja situacija na tržištu koju karakterizira prisutnost žestoke konkurencije i mnogobrojne brze promjene u okolini razlog je pojave sve većeg broja poduzeća, kako velikih, tako i malih i srednjih, koja se susreću s problemom stagnacije i nazadovanja u poslovanju. Na početku novog tisućljeća jedna je činjenica kristalno jasna – uspjet će samo ona poduzeća koja su se naučila brzo i učinkovito prilagođavati i mijenjati te ona koja su spremna prihvatiti novi vid razvoja poduzeća – kroz ulaganja private equity i venture capital-a. 

Gospodarski razlozi pripajanja i spajanja leže u potrebi koncentracije kapitala, tehnologije, stručnjaka, radne snage, resursa. U poslovnoj praksi ti postupci imaju izuzetno veliki značaj. Moglo bi se reći da se u praksi češće provodi pripajanje. Njegova prednost u odnosu na spajanje jest u tome što jedno društvo i dalje postoji, zadržava postojeću tvrtku, sve odnose na tržištu, što ima svoju gospodarsku vrijednost.

EBITDA – što je to? 

(Earnings Before Interest Tax Depreciation and Amortization)

EBITDA ili dobit prije kamata, poreza i amortizacije je jedan od pokazatelja poslovne uspješnosti tvrtke, koji uzima u obzir fiktivnu prirodu amortizacije kao računovodstvene kategorije.

Naime, amortizacija je isključivo računovodstveni zahvat i nema nikakvog učinka na novčane tokove poduzeća. Uz amortizaciju, EBITDA isključuje učinke financiranja, izvanrednih poslovnih događaja te drugih mogućih nenovčanih računovodstvenih knjiženja. Tako nam EBITDA pokazuje čistu (“golu”) uspješnost poslovanja i služi kao dobar približak novčanom toku od poslovnih aktivnosti.

Uz to, EBITDA je izuzetno dobar pokazatelj profitabilnosti, posebno u odnosu na relativno uspoređivanje sa drugim tvrtkama u istoj djelatnosti. EBITDA se koristi kao osnova za kreditnu analizu (ocjena sposobnosti tvrtke da redovno ispunjava svoje financijske obaveze).

Investitori i vjerovnici često koriste pokazatelj EBITDA kao omjer pokrića za usporedbu velikih društava koja imaju značajne iznose duga ili velika ulaganja u dugotrajnu imovinu jer ovo mjerenje isključuje računovodstvene učinke neoperativnih troškova kao što su troškovi kamata i amortizacije.

Pokazatelj EBITDA se izračunava na sljedeći način:

EBITDA = dobit prije kamata i poreza (EBIT) + amortizacija

U praksi je zapravo više načina i metodologija za izračunavanje EBITDA. To nije podatak i analitičari kod izračunavanja EBITDA uključuju različite računovodstvene stavke.

Bez obzira na metodu izračunavanja, rezultati moraju biti smisleni, dosljedni te moraju omogućiti usporedivost poduzeća između sebe. Temeljni zadatak analitičara je prilagoditi EBITDA na način koji jamči usporedivost među poduzećima.

EBITDA postaje izuzetno koristan pokazatelj kada se kombinira s nekim drugim stavkama iz financijskih izvještaja:

  • EBITDA marža
  • Neto dug / EBITDA
  • Ujedno je EBITDA naširoko korištena kategorija kod procjena vrijednosti tvrtki gdje se vrlo često koristi omjer EV / EBITDA (Enterprise value / EBITDA).

Čini se važnim istaknuti kako je EBITDA samo približak (aproksimacija) novčanog toka od poslovnih aktivnosti. Bilo bi pogrešno potpuno ga izjednačiti sa novčanim tokom od poslovnih aktivnosti pošto EBITDA zanemaruje novčani tok koji je potreban za financiranje obrtnog kapitala.

Likvidnost – zašto je bitna

Likvidnost je sposobnost brzog pretvaranja neke imovine u gotovinu. Iz perspektive običnog građanina, likvidnost je sposobnost plaćanja kratkoročnih obveza bez problema.

Neto radni kapital je razlika između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza i služi kao mjera financijske stabilnosti poduzeća.

Likvidnost poduzeća nerijetko se definira kao njegova sposobnost da pravovremeno podmiruje svoje obveze. Ova sposobnost poduzeća uvjetovana je nizom elemenata: protokom obrtnih sredstava kroz poslovni proces poduzeća, krajnjim rokom dospijeća obveza, usklađenošću dugova i vlastitih izvora financiranja.

Analiza financijskih izvještaja

Kako bi poduzeće opstalo i razvijalo se na tržištu, pretpostavlja se upravljanje njegovim poslovanjem i razvojem. Pri tome se teži cjelovitoj analizi poslovanja poduzeća koja obuhvaća vrijednosne i količinske podatke i informacije koje su nužne za donošenje kvalitetnih upravljačkih odluka.

Analiza financijskih izvještaja usmjerena je prije svega na vrijednosne podatke i informacije. S obzirom na trenutne vrlo izazovne tržišne uvjete nije potrebno posebno naglašavati važnost analize financijskih izvještaja.

Prilikom analize financijskih izvještaja koriste se sljedeća analitička sredstva i postupci:

  • usporedivi financijski izvještaji koji omogućuju praćenje promjena kroz više obračunskih razdoblja,
  • praćenje promjena pomoću raznih indeksa,
  • strukturni financijski izvještaji,
  • analiza pomoću pokazatelja,
  • specijalne analize (analiza točke pokrića, predviđanje novčanog tijeka, analize promjene bruto marže)

Analizu financijskih izvještaja koriste, osim menadžmenta i drugi korisnici, osobito kreditori, vlasnici, revizori te ostale interesne skupine. Svakog od navedenih korisnika zanimaju specifične informacije, npr. bankare zanimaju informacije o likvidnosti i zaduženosti poduzeća, vlasnika zanimaju dugoročna profitabilnost i sigurnost poslovanja itd.

Financijski pokazatelji

Financijski pokazatelji se promatraju kao nositelji informacija koje su potrebne za upravljanje poslovanjem.

Pokazatelji se izračunavaju kako bi se dobila informacija koja je osnova za donošenje poslovnih odluka. Ovisno o korisniku koji donosi odluku i o tipu informacije koja je potrebna za donošenje odluke, razlikujemo sljedeće skupine pokazatelja:

  • Pokazatelji likvidnosti – pokazuje sposobnost poduzeća da podmiruje dospjele kratkoročne obveze
  • Pokazatelji zaduženosti – pokazuje koliko se poduzeće financira iz tuđih izvora
  • Pokazatelji aktivnosti – pokazuje kako poduzeće koristi svoje resurse
  • Pokazatelji ekonomičnosti – pokazuje odnos prihoda i rashoda
  • Pokazatelji profitabilnosti – mjeri odnos uloženog kapitala (najznačajniji pokazatelj uspješnosti)
  • Pokazatelji investiranja – pokazuje uspješnost ulaganja u dionice

Novčani tok

Novčani tok je priljev i odljev novčanih ekvivalenata. Izraz „Cash“ (gotovina) u međunarodnoj terminologiji nije samo novac već uključuje ukupan iznos novca na žiro računu, u blagajni, potraživanja za depozite i sve ostale instrumente koje možemo u kratkom roku pretvoriti u novac.

Vrlo važno je za razumjeti osnovni pojam novac (jer mnogi imaju iskrivljen pojam o novcu), koji nije samo fizički novac koji ljudi drže u rukama, već i sve gore navedeno.

Slikovito i kolokvijalno govorimo kako je novčani tok u poduzeću “pandan” novčaniku u džepu korisnika. Novac je ustvari ključni resurs za svako poduzeće. 

Izvještaj o novčanom toku je najbitniji instrument analize stabilnosti poduzeća i omogućuje menadžmentu procjenu uspješnosti upravljanja gotovinom kao i procjenu budućih tokova gotovine. Novčani tok je pojam koji „kola“ i kod investitora i kod financijskih institucija, ali i kod onih koji žele na brzinu zaraditi (jer novčani tok je taj koji mora biti stabilan da im vrati uloženu investiciju). Taj izvještaj služi za prijenos informacija menadžerima, investitorima, ali i kreditorima o priljevima i odljevima novca tijekom jednog obračunskog razdoblja.

Treba jasno ukazati da se dobit ili gubitak iz Računa dobiti i gubitka nikada neće podudarati s priljevom ili odljevom gotovog novca s računa poduzeća. Ta dva elementa treba jasno razlikovati pri analizi poduzeća, bilo da se poduzeće kupuje ili prodaje:

 

  • Račun dobiti i gubitka = Prihodi – Rashodi = Dobit
  • Izvještaj o novčanom toku = Primici – Izdaci = Novac

 

Vrlo je bitno znati prepoznati razliku između dobiti/gubitka i novčanog toka (priljev/odljev). Puno je primjera kad je poduzeće iskazalo visoku dobit, a otišlo kroz par mjeseci u predstečaj ili stečaj. Ovakva vrsta neposredne opasnosti posebno je izražena danas u doba pandemije korona virusom, poremećaje na valutnom tržištu, poremećaje na naftnom tržištu. Niti jedno poduzeće ne smije zanemariti važnost upravljanja likvidnim sredstvima.

Informacije koje pokazatelji različite financijske analize mogu osigurati same po sebi ne znače ništa, ukoliko menadžment te informacije ne zna prepoznati i iskoristiti za omogućavanje ostvarivanja sigurnosti i transparentnosti poslovanja poduzeća.